TRANSPLANTACIJA ORGANA

Transplantacijska medicina je zdravstvena djelatnost koja upotrebljava darovane organe i tkiva za liječenje. S razvojem transplantacijeke medicine i rezultati liječenja su bolji. Po završenoj transplantaciji, bolesnici žive bolji dnevni kvalitet života, a ovisnost o lijekovima je sve manja. Postoji opća saglasnost da je najveći problem u transplantacijskoj medicini nedostatak donora i, shodno tome, nedovoljno organa za postojeći broj postojećih primalaca.

Transplantacijska medicina se dijeli na dvije velike skupine:

• liječenje organima i tkivima sa živoga darivatelja
  (ŽIVA DONORSKA TRANSPLANTACIJA)

• liječenje organima i tkivima sa mrtvoga darivetelja
  (KADAVERIČNA TRANPLANTACIJA)
Za vrijeme života može se darovati one dijelove tijela bez kojih se može živjeti, odnosno ako se u tijelu darivatelja lako obnavljaju. Od organa može se darovati jedan bubreg, dio jetre, dio pluća ili dio crijeva, a od tkiva koštana srž, krv i genetski materijal. Posljednja dva se u pravno - organizacijskom smislu posebno obrađuju. Živi darivatelji se odlučuju na darovanje za vrijeme života. Poslije smrti mogu se od darivatelja (kada su ispunjeni svi uslovi) uzeti za transplantaciju organi: bubrezi, jetra, srce, pluća, gušterača, tanko crijevo. Od tkiva uvjete ispunjavaju: rožnica, kosti, zglobovi, ligamenati, koža, srčani zalisci, vene... Za uzimanje organa i tkiva sa mrtvog darivatelja (u kojega je nastupila moždana smrt) dobro bi bilo znati njegovu volju za života. Ako se to ne zna, potrebno je njegove najbliže pitati i tražiti dozvolu za uzimanje organa i tkiva. Profesionalci su odgovorni za razumljiv razgovor koji omogućava ljudima da imaju jasno stajalište i ne protive se donaciji organa nakon smrti njihovog najbližeg. Dobivanje organa od mrtvih darovalaca je poklon za novi život. Odlučiti se za darivanje organa nakon smrti je veličanstveno djelo koje povezuje život i smrt.